U sklopu Visokogorskog tečaja za članove planinarskih društava s područja Slavonije organiziran je uspon na vrh Hochalmspitze koji se nalazi u austrijskim Alpama. Sam vrh, koji često zovu i kraljicom Visokih Tura, sa svojih 3360 m smješten je iznad doline Maltatal te je ujedno i najviši vrh Ankogel grupe koja pripada nacionalnom parku Visoke Ture (Hohe Tauern). Nakon ostavljanja auta u dolini Malta krenuo je uspon od 3 ½ sata u kojem se modra boja rijeke gubila u gustim zelenim borovima, a oni pak s visinom postajali sve rijeđi da bi na kraju šumu zamjenilo golo kamenje i prve naznake snijega kojeg na vrhu ima još poprilično. Do skloništa Villacher Hutte koje se nalazi na visini od 2194 m uspon je prošao bez poteškoća, a teški ruksaci brzo su zamjenjeni s toplim čajem koji se kuhao s vodom iz obližnjeg potoka, nastalog kao posljedica otapanja ledenjaka Hochalmkees koji se nazirao odmah iza susjednog brda, a koji u cjelosti treba pregaziti do uspona. Sam uspon započeo je 21. rano ujutro, već u 5 sati u grupi od 20 polaznika tečaja i 2 vodiča. Vrijeme je bilo poprilično loše, vjetar je bio jak, magla izrazito gusta, a s vrha je propadao i snijeg. Ispred polaznika bilo je 4 sata ozbiljnog uspona čak i da su letni dani, a u ovakovim zimskim uvjetima i sam dolazak na vrh je upitan. Nakon pola sata hoda dereze i cepin su postali obavezan dio opreme, a hladnoća, vjetar i magla su bili daleko veći problem od težine ruksaka na leđima. Voda koja je bila u ruksaku polako se pretvarala u led, a konstantan strmi uspon, na visini od 2500 m do 3000 m po ledenjaku, je utjecao na odluku velikog broja polaznika na odustajanje od daljnjeg uspona i povratak u sklonište. Nakon 5 sati uspona na vršni greben dolazi grupa od 8 planinara i prelazi završnih 200 m do križa postavljenog na samom vrhu. Slijedi slikanje s križem koji je u cijelosti obavijen ledom, na prostoru koji jedva da može primiti 8 ljudi i radost uspona u ovakovim uvjetima. Povratak do skloništa protekao je u mislima na upravo ispenjani vrh, a topli čaj u skloništu i vedar osmjeh prijatelja, koji je dočekao promrzle planinare, potvrđuje onu da svijet počiva na sitnicama. Do ponovnog uspona, Igor Mihelić PD Ravnica iz Vukovara!
