U GRADSKOM MUZEJU VUKOVAR OTVORENA IZLOŽBA ZLATKA BOUREKA

Kategorija: Gradski muzej Vukovar

{gallery}2014/04/09/02{/gallery} O djelu Zlatka Boureka, jednog od osnivača ZAGREBAČKE ŠKOLE CRTANOG FILMA i autora popularnog, svim appoznatog PROFESORA BALTAZARA, govorio je Zdravko Dvojković, muzejski savjetnik Gradskog muzeja, koji je ujedno i autor postava i kataloga. Prisutnima su se obratili Ružica Marić, ravnateljica Gradskog muzeja Vukovar, a izložbu je otvorila dogradonačelnica Vukovara Danijela Stanković. Otvorenju izložbe nazočila je Iva Hraste Sočo, voditeljica ureda za dramske umjetnosti Ministarstva kulture RH te ravnatelji dječjih kazališta iz Rijeke, Splita, Zagreba, Karlovca, Virovitice, Osijeka, Čakovca, kao i drugi umjetnici, muzealci, glumci i djelatnici u kulturi grada Vukovara, Vinkovaca i Osijeka.
U sklopu otvorenja izložbe dodijeljene su i nagrade koje već sedmi put dodjeljuje Hrvatski centar UNIMA, hrvatske asocijacije lutkarske umjetnosti. Povelju za životno djelo za doprinos umjetnosti hrvatskog lutkarstva dobio je Vjekoslav Vojo Radiočić iz Rijeke, u ime kojega je nagradu primila Zrinka Kolak, ravnateljica Gradskog kazališta lutaka iz Rijeke, i Jadranka Popović Miljko iz Mostara. Nagrade su uručili Jasmnika Mesarić, predsjednica hrvatskog centra UNIMA-e i Zvonko Festini, predsjednik Organizacijskog odbora Vukovarskog lutkarskog proljeća. Posebnost ove večeri bila je što je skulpturu „Šokac" dobitnicima uručio autor Zlatko Bourek. Izdvajamo dio teksta Zdravka Dvojkovića s otvorenja izložbe:

TEATAR NAKAZA – KAZALIŠTE FIGURA
ZLATKO BOUREK rođen je u Požegi 4. rujna 1929. godine, a osnovnu školu je pohađao u Vukovaru i Osijeku. Akademiju primijenjenih umjetnosti upisao je u Zagrebu 1949., a diplomirao je kiparstvo i slikarstvo u klasi profesora Koste Angelija Radovanija 1955. godine. Još za vrijeme studija osniva s grupom svojih kolega studenata ZAGREBAČKU ŠKOLU CRTANOG FILMA.
Z l a t k o B o u r e k je akademski kipar, slikar, grafičar, crtač, karikatrurist i ilustrator, scenograf i kostimograf, plodan je kao kazališnim redatelj, autor igranih i crtanih filmova između ostalih i uvijek svima poznatog i popularnog „PROFESORA BALTAZARA" i mnogih drugih.
Ostvario je široku lepezu klasičnog i virtualnog istoznačnog maštovitog stvaralaštva jedinstvene cjeline u koju se savršeno uklapa i ova vukovarska izložba TEATAR NAKAZA I KAZALIŠTE FIGURA. Koja je nastala u organizaciji GLIPTOTEKE – HAZU – iz Zagreba a ovdje u Vukovaru u Gradskom muzeju i Galeriji Oranžerija ima svoju Slavonsku premijeru uz 19. VUKOVARSKO LUTKARSKO PROLJEĆE kada dodjeljujemo Bourekovog lutkarskog „OSCARA" najzaslužnijim lutkarima.
Uz brojne kreacije lutaka na izložbi su prikazane u opsežnoj foto-dokumentaciji retrospektivno najuspješnije predstave raznih vrsta i žanrova (od Molierea i Shakespearea, do Čehova i –Držića).
ZLATKO BOUREK je dobitnik velikog broja prestižnih nagrada i svjetskih priznanja za svoj rad.
Njegova umjetnost razvija se i živi u prenapučenoj kazališnoj, stripovskoj i filmskoj sceni gdje je strah od praznine prostora proveden od početka do kraja u svakoj slici na svakom milimetru slikarskog platna s izrazom snažne ekspresije u boji, gesti, potezu i karakterističnoj atmosferi grotesknog i nadrealnog sadržaja prepoznatljivog osobnog likovnog rukopisa u kojem prikazuje likove u neobičnom, fantastičnom, nakaznom i komičnom ili karikaturalnom obliku.
Slike su poput otvorenih knjiga ili romana na kojima se pojavljuju ljudske figure nage ili razotkrivene u dijelovima tijela, čudnog pigmenta (u tamnom okeru ili ugašenoj zelenoj gami) s osnovnom karakterizacijom žensko-muških likova bez izrazito erotiziranih detalja (što nije slučaj kod crteža i lutkarskog plastičnog oblikovanja gdje su ti erotski atributi stavljeni u prvi plan). Figure egzistiraju u određenom pejsažnom prostoru kojeg označava obala, rijeka, most i nebo ponekad sasvim mračno s avionima dvokrilcima infantilne provinijencije u kompozicijama gdje zakon gravitacije uopće ne važi.
I na kraju - kao što je i sam autor ZLATKO BOUREK rekao za svoje KAZALIŠTE FIGURA – potvrdio je - da ono ostaje i dalje pučki teatar, sardoničan, pomalo lascivan, podrugljiv, zajedljiv, ciničan, grčevit, zubat i gorak pun eksplozivne ekspresije - koji se ruga sam sebi.