Pjesme
Pitomi grad uz rijeku,
u prošaranoj brežuljcima,
srijemskoj ravnici,
na samoj granici,
napadnut od tuđina,
agresija je u tijeku,
u jeku luđačkog ataka,
zločini i nasilje uzimaju maha,
ostavlja bez riječi i daha
bezumna mržnja divljaka.
Vukovar
Ne dolaze brodovi od Beča i Budima
pratiti zvijezde s Vukova ravnjaka.
Ne pije se više kašasto pivo
iz trupa jarebice dunavskim trskama.
Tek Vuka je mirna, ko da nešto skriva,
u tom grotlu tuge i ponosa.
Udaraju i sad snopovi bičeva
po uništenim životima ranjenoga grada.
Dunave, izbaci svojom silinom
sve lažne vijence pohlepnih uljeza.
Nek ostanu čiste tvoje dubine,
obale snova i nova svitanja.
Svaki plam i žrtva Blagoslov nek siju
ulicama i putevima Vukovara.
Ne zaboravi Utkane u cvijeće i svijeće,
u najdublje pore ponosnoga grada!
Antonija Buljan – Filipović
Blistavo sunce obasjava tvoju ljepotu.
Sjećanja moja ti skrivaš.
Život moj je u tebi.
Nosiš me od rođenja.
Korača gordo Vukovar tminom
K'o neki velik i otmjen čovjek…
Visoka čela prepunog brigom
I svjetlu se nada povrh svega
Brani se dušom, glasom i knjigom,
Jači od bola i mučnih grijeha.